Knjiga o meni je smeće

24 sata, 4.12.2005.
Johnny Štulić: Knjiga o meni je smeće

Piše Jelena Kovačić

Poznato je da je Branimir Johnny Štulić prekinuo svaku vezu s hrvatskim medijima, koji ipak ne odustaju od frontmena Azre i pokušavaju dobiti bilo kakvu njegovu izjavu. Zanimanje za Johnnyja posebno je poraslo nakon objavljivanja njegove biografije “Fantom slobode” Hrvoja Horvata i dokumentarca Ines Pletikos “Kad Miki kaže da se boji - Tko su junaci Johnnyjevih pjesama”. Nakon sarajevskog Dnevnog Avaza i beogradskih Večernjih novosti Štulić je pristao razgovarati i s RTL-ovom novinarkom Željkicom Makanec putem telefona.
Smeta li vam što vas ljudi stalno traže intervjue, što se o vama rade dokumentarci, pišu knjige i rade tribute koncerti?

Hm, dvojako. Kao što je uglavnom sve dvojako. Recimo, sada me snimate digitalnom tehnologijom, a prije digitalne bila je analogna. To su već dvije, znači tu je već moguća igra. A možda su i tri.
Dobro. Recite nam što radite inače?

Uvijek isto.
Čula sam da mnogo prevodite i radite noću?

Da. A što vam tu trebam dodatno objasniti?
Ne morate objasniti, nego me zanima je li istina da se čujete s Juricom Pađenom telefonski jer je u sarajevskom dnevniku Dnevni Avaz pisalo da ne kontaktirate ni s kim iz Hrvatske. Također, je li vas zanimalo kakva je knjiga koju je Hrvoje Horvat napisao o vama?

Pa da. To je dokument. Osim onih pjesama, javlja se moje takozvano pismo pa sam morao reagirati. Ta knjiga nije priča već dokument, a ljudi su izmislili to pismo pa sam već i dao jedan ispravak. Htio bih vam ga citirati, ali ga ne znam napamet.
Dobro, ali možete li nam reći čime niste bili zadovoljni u knjizi?

Ništa mi se nije sviđalo, uopće. Mislim... knjiga je smeće što se mene tiče. A što se tiče tog takozvanog mojeg pisma, ono je napisano '84. te je sprdnja na moj račun. Trebalo mi je sedam dana da to shvatim. Prvo sam rekao da je pismo krivotvorina i da ga nikad nisam pisao. Nakon sedam dana razmišljanja shvatio sam da sam ja napisao desetak tisuća stranica, ali nisam nikada ništa slao. Ja se ne sjećam da sam to ikada ikome poslao. Znači da mi ga je netko ukrao i da je sve bila igrarija. On ga je krivo smjestio u 90-e. Ne znam. Ma to nema veze s 90-om. A i cijelu knjigu bih, ako mogu da kažem, mogao usporediti s legendom o Aleksandru i njegovim dnevnicima, koja je nakon četiri stoljeća u Aleksandriji nastala...ma, to je...ne znam. Pošto ljudi ne znaju povijest, onda bih ja sad morao više pričati. To nije moj rat i schluss!
Osjećate li se vi na neki način iskorišteni što stalno netko ima potrebu o vama pričati ili vam je prestalo smetati?

Zavisi. Danas sam govorio da nije sve tako tragično jer smo u malom nogometu pobijedili 12:0. To nikad nisam doživio pa sam dobre volje, ali ne bih se ja pouzdao u to.
Recite mi ono što većinu obožavatelja zanima. Hoćete li opet doći u Zagreb i hoće li se Azra opet okupiti?

Azra, to sam ja. Pa da se ja sam sa sobom nađem, to je...
Pa možete se sam sa sobom u Zagrebu naći. Postoji li mogućnost?

Da. Ne vem. (Ne znam).

Izvor: 24 sata, članak

Copyright 24 sata Sva prava pridržana.